Mango - dobar, loš, zao

Kad je mango dobar nema mu premca među voćem - sladak, sočan, predivan. Dobar je kad je sezona španjolskog manga od kolovoza do prosinca i tada ga se da naći i u našim trgovinama. Osjeti se da nije prerano ubran i da nije prevalio dug put do odredišta. Treba biti dobro mekan da bi bio potpuno zreo.

Kad je mango loš, obično dolazi iz dalekih krajeva Južne Amerike. Putuje brodom , onda vlakom, i na kraju kamionom. Ubran je zelen i nije se baš nagledao sunca. Nema one prave slatkoće. Čak i među takvima se nađe onih koji su ipak dobri. Treba ih samo probrati. Uvijek uzimam one koji imaju žučkastu nijansu, a preskačem one zelene koji čine veliku većinu. Takvi lagano crvenkasto-žučkasti znaju biti dobri skoro kao španjolski.

Kada je onda zao? Zao je kad izgleda prelijepo izvana, divno miriše, taman je malo mekan kakvi trebaju biti ovi prekomorski. Onda ga prerežeš, šok i nevjerica. Nema lijepe žute boje unutra nego smeđa trulkasta. E, tad je baš zao! Obilaziš oko njega kao mačak oko vruće kaše, rezuckaš zdrave još uvije slatke dijelove i misliš si kako bi dobar bio da nisi tako strunuo. Inače ti koji dolaze iz Južne amerike ne smiju previše omekaniti, jer onda brzo propadnu, čim malo omekani i pusti miris to je to, treba ga pojesti.

Ovi na slici su brazilski iz Lidla po 1.29 eura za komad. Skuplji su nego u drugim trgovinama ali i puno teži. Tri komada sa slike su teška kilogram i pol, dok treba 4 do 5 komada iz drugih trgovina da bi se došlo do te težine. Nažalost, premda najbolji trenutno u Hrvatskoj, od njih tri jedan je bi dobar čak odličan, jedan je bio loš, a jedan zao.

Često znaju biti na akciji za 70 do 90 centi po komadu, tad mi nekako lakše padne ako nisu dobri, ali i dalje je to čista lutrija.

Naravno postoje i oni avionski, oni su gotovo uvijek dobri, ali njih kupuju neki drugi ljudi, ja čekam kolovoz 😊