Voćoljubac

Ručak, prekjučer u restoranu, jučer u autu na parkingu ispred Macole, danas na plaži okupanoj suncem. Lokacije su različite, ali meni je uvijek isti zrelo voće. Voće djeluje kao transformator koji neorganske elemente iz zemlje i sunčevu energiju pretvara u visokovrijedne nutrijente, čineći ih biološki dostupnima za naš metabolizam. Procjenjuje se da na Zemlji postoji 7.7 milijuna vrsta životinja i sve one jedu hranu koju je majka priroda priredila za njih. Samo čovjek ignorira prirodu i uzgaja svoju hranu. Često na uštrb te iste prirode. Najveća kontradikcija je da od svih obradivih površina na svijetu samo 23% se koristi za uzgoj voća, povrća i žitarica za ljudsku prehranu. Ostalih 77% namjenjeno je uzgoju hrane za životinje koje jedemo...

Može li se u Hrvatskoj doručkovati za jedan euro? Naravno da može. Ovih 5 predivnih zrelih domaćih naranči, težine 1,5 kg, moj su doručak. Kupio sam ih na tržnici po cijeni od 2 eura za 3 kg. Imaju sve što vam treba za sočan, hidratirajući doručak od 470 kcal s obiljem vitamina C, kalcija, željeza, kalija, selena, vitamina B, folne kiseline i još puno toga. Doručkujte voće, to je najbolje što možete ponuditi svome tijelu za prvi obrok 😊

Za večeru obožavam salatu. Ova je bez soli i ulja od domaće kristalke i talijanske puterice s dodatkom talijanskog baby špinata i domaćeg matovilca. Umak je od španjolske rajčice roma, turske crvene roga paprike, španjolskih tikvica i talijanskih stapki celera. Poslije toga još jedan portugalski hass avokado. Što reći nego Unite, unite, Europe u kineskoj staklenoj zdjeli 🙃

Crvene naranče su nutritivno još bogatije od običnih. Sadrže antocijane, snažne antioksidanse koji im daju karakterističnu crvenu boju, te veći udio vitamina C i A. Kod nas su prisutne talijanske sorte Tarocco i Moro, te španjolska Sanguinelli.  Ove sa slike su sicilijanske Moro.  Najintezivnijeg su okusa i imaju izrazitu crvenu boju. Jedino treba paziti da su zrele inače umjesto slatkog okusa znaju biti kiselkaste. Birajte crvenije, teže, mekanije i sa sjajnom korom. Tvrde su nezrele, a mutna i pepeljasta kora je znak da su predugo ležale na skladištu. Ako im je kora naborana, a naranča prelagana i spužvasta, znači da je prošla vrhunac zrelosti i izgubila vlagu. U trgovinama su od 1,5 do 2 eura za kg. Ove su s tržnice 4 kg za 5 eura. Predivne su 😊

Božićna dinja ili orginalno Piel del Sapo. Sigurno se pitate zašto sad o božićnoj dinji a Uskrs je pred vratima. Ova divna dinja kupljena je dva dana prije Božića na jugu Španjolske. Doputovala je s još desetak sličnih s nama u Zagreb kroz debeli minus slovenske mećave. I ništa joj nije naškodilo. Strpljivo je kao dunja s ormara dozrijevala polako dok nije bila spremna za doručak ravno dva mjeseca poslije. Božićne dinje poznate su po tome što mogu dugo trajati. Sezona berbe je od sredine lipnja do kraja listopada, a bez problema se mogu kupiti još i u siječnju. Okus im je predivan kada su skroz zrele, slatke su a opet osvježavajuće, neki divan spoj naše domaće dinje i lubenice. I da imamo još jednu, baš me zanima do kada će ona izdržati prije nego postigne punu zrelost. Kod nas se mogu kupiti u Lidlu, obično negdje do sredine prosinca. Ako volite dinje odlična zamjena trenutno je žuta dinja iz Brazila koja ide po 1.49 do 1.79 eura/kg u Lidlu. Ima je ...

Puno ljudi me pita za avokado, pa evo opširnijeg posta... Kod nas su najprisutnije dvije vrste avokada. Obični zeleni i Hass avokado. Zeleni poput onog odličnog izraelskog/palestiskog iz Kauflanda obično bude krupniji od Hassa i manje je masan te ima više tekućine u sebi. Birajte tvrde velike primjeke koji imaju peteljku, što znači da nisu ubrani prerano. Stavite ih doma na policu pri sobnoj temperaturi i strpljivo čekajte dok ne pomekane po cijeloj površini. Tada su spremni za jelo ili prebacivanje u hladnjak gdje onda tako zreli mogu izdržati još par dana bez da krenu truliti, što bi se lako moglo desiti ako ostanu pri sobnoj temperaturi. Hass avokado je također uglavnom zelen kad dođe u naše trgovine, a od običnog se razlikuje hrapavom reljefnom korom. Birajte tvrde neoštećene komade s peteljkom. Također ih doma držite na polici i kad postanu tamnoljubičasti odnosno crni spremni su za jelo. Ne moraju biti meki na dodir, ali kada ih stavite u šaku i lagano stisnete dlanom...

Kad je mango dobar nema mu premca među voćem - sladak, sočan, predivan. Dobar je kad je sezona španjolskog manga od kolovoza do prosinca i tada ga se da naći i u našim trgovinama. Osjeti se da nije prerano ubran i da nije prevalio dug put do odredišta. Treba biti dobro mekan da bi bio potpuno zreo. Kad je mango loš, obično dolazi iz dalekih krajeva Južne Amerike. Putuje brodom , onda vlakom, i na kraju kamionom. Ubran je zelen i nije se baš nagledao sunca. Nema one prave slatkoće. Čak i među takvima se nađe onih koji su ipak dobri. Treba ih samo probrati. Uvijek uzimam one koji imaju žučkastu nijansu, a preskačem one zelene koji čine veliku većinu. Takvi lagano crvenkasto-žučkasti znaju biti dobri skoro kao španjolski. Kada je onda zao? Zao je kad izgleda prelijepo izvana, divno miriše, taman je malo mekan kakvi trebaju biti ovi prekomorski. Onda ga prerežeš, šok i nevjerica. Nema lijepe žute boje unutra nego smeđa trulkasta. E, tad je baš zao! Obilaziš oko njega kao mačak...

Zimi su jabuke spas za voćoljubce, evo par vrsta koje ja jedem. Riječ je o slatkim sortama, a po slatkoći su i poredane s lijeva na desno 😉 1. Fuji - iznimno je slatka isto tako ju je iznimno teško naći zrelu da ta njena slatkoća dođe do izražaja tako da često umjesto da uživamo u predivno slakom Fuji okusu, dobijemo kiselkasti okus nezrelog ploda. Stara trgovačka navada, traži od proizvođača da bere i isporuči zeleno i nezrelo da bi što dulje izdržalo na polici. Jako rijetko ih kupujem, na ove sam naletio na tržnici za samo 1 euro po komadu jer ih je vlasnik štanda dobio budzašto pošto su već bile jako zrele i nitko drugi ih nije htio... 2. Gala - jako slatka i češće se zna naći dovoljno zrela u trgovačkim centrima i na tržnici, doma još lijepo dozrije samo treba paziti da ne bude prezrela jer tad dobije brašnastu teksturu koja nije baš neka sreća od okusa. Ove su s Jarunske tržnice od tete koja mi ih je prodala u pola cijene jer su domaće, zrele i nemaju savršenu koru, kaže nitko ih...

Ako želite dobar avokado obavezno obratite pažnju od kud dolazi. Avokada s područja Mediterana su puno kvalitetnija od onih iz srednje i južne Amerike. Ovaj na slici je izraelski sorte Pinkerton, izvana je zelen, jako je velik i kad je zreo bude mekan cijelom površinom. Iznutra je divne žućkaste boje. S količinom masnoća, a time i okusom smjestio se na pola puta između običnog zelenog Florida avokada i sorte Hass. Ovaj sa slike je imao 330g i iz Kauflanda je. Odličan je još i meni omiljeni Hass avokado iz Lidla koji dolazi iz Portugala i prosječno ima oko 200g 😉