Test jabuka

Zimi su jabuke spas za voćoljubce, evo par vrsta koje ja jedem. Riječ je o slatkim sortama, a po slatkoći su i poredane s lijeva na desno 😉

1. Fuji - iznimno je slatka isto tako ju je iznimno teško naći zrelu da ta njena slatkoća dođe do izražaja tako da često umjesto da uživamo u predivno slakom Fuji okusu, dobijemo kiselkasti okus nezrelog ploda. Stara trgovačka navada, traži od proizvođača da bere i isporuči zeleno i nezrelo da bi što dulje izdržalo na polici. Jako rijetko ih kupujem, na ove sam naletio na tržnici za samo 1 euro po komadu jer ih je vlasnik štanda dobio budzašto pošto su već bile jako zrele i nitko drugi ih nije htio...

2. Gala - jako slatka i češće se zna naći dovoljno zrela u trgovačkim centrima i na tržnici, doma još lijepo dozrije samo treba paziti da ne bude prezrela jer tad dobije brašnastu teksturu koja nije baš neka sreća od okusa. Ove su s Jarunske tržnice od tete koja mi ih je prodala u pola cijene jer su domaće, zrele i nemaju savršenu koru, kaže nitko ih neće svi žele one što lijepo izgledaju. Odmah smo se dogovorili da mi ostavi kad god ima

3. Zlatni deliše - moja omiljena, dovoljno slatka a opet ima taj blagi kiselkasti okus. U trgovačkim lancima ćete ju teško naći, tamo naime prodaju Zeleni deliše. Totalno nezrele i prerano ubrane koje doma nikad neće dobiti onu lijepu zlatnu boju već će se polužute smežurati i istrunuti. Zlatne im se znaju potkrasti nekad slučajno a često ih spakiraju u platične vreće i prodaju po 2 eura za 2 kg. Zato uvijek provjerim te police, jer te jeftine vreće ponekad skrivaju najbolje jabuke u trgovini. Uglavnom sorti jonagold, gala i zlatni deliše. Izuzetak je Tommy koji često zna imati lijepe žute i zrele. Nažalost u Zagebu imaju samo jedan dućan i taj nije nešto opskrbljen valjda ga u centrali tretiraju kao purgersko siroče

U Francuskoj i Španjolskoj gdje smo proveli zimske praznike ova jabuka se prodaje po jednostavnim nazivom Golden. Predivne su, slatke i sočne, a kad su u punoj zrelosti često i na akciji. U inače skupoj Francuskoj kupio sam upakirana 4 kg za 1.95 eura u nekoj fensi trgovini u Cannesu u kojoj se inače 1 kg prodavao za 4 eura. Ove sa slike su iz Lidla potkrala im se serija savršeno zrelih u platičnim vrećicama za sirotinju

4. Opal - ovu su isto bile u plastici u Lidlu, ali složene po 4 komada u lijepu kartonsku kutijicu s oznakom eko i cijenom od 2 eura za samo 600g, nisam im mogao odoljeti pa sam odriješio kesu i kupio ih za probu. Sorta opal nastala je križanjem Zlatnog Delišea i Topaza. Od zlatne je povukla slatkoću, a od topazice iznimnu otpornost na kukce i druge štetočine tako da je kao i topazica idelna za eko proizvodnju. Čini mi se čak i malo slađa od Zlatnog delišea, okus je svakako predivan. Šteta što je još uvijek jako rijetka i dosta skupa kod nas.

5. Topaz - rekli bi najslađe na kraju. No, iako nije najslađa, ima dosta kiseline, kad ju se pusti da lijepo dozrije na stablu i onda malo dulje skladišti ta kiselost opade. Ostane samo predivan slatkasto-sočan okus prave starinske jabuke. One što ste nekad davno jeli u vrtu svoji baka i djedova. Ima je po tržnicama i počela se dosta uzgajati kod nas zbog svoje otpornosti na sve nedaće koje spopadaju voće. Kao i Opal uglavnom nije prskana i kad nema eko certifikat te je odlična za djecu, a i mi stariji joj teško možemo odoljeti. Ova sa slike je također s Jarunskog placa od tete iz Varaždina koja ima puno sorti domaćih jabuka po cijeni od 1,70 eura za kg i uvijek dugačak red ispred svog štanda. Isplatilo se čekati

Ako želite znati kakve su kisele i poluslatke sorte to od mene nećete doznati jer mi jednostavno ne pašu. Više sam za slatke užitke